Imaginarna akademija

Sredinom devedesetih godina prošlog stoljeća, u okruženju rigidne i državno kontrolirane kinematografije, Imaginarna akademija bila je prostor slobode filmskog mišljenja i mjesto razvoja filmskih projekata najtalentiranijih mladih filmaša iz čitave regije i Istočne Europe.

Imaginarna akademija zamišljena je sredinom devedesetih godina prošlog stoljeća kao jedinstveni filmski edukativni projekt. Ona je trebala realizirati svojevrsni prostor slobode filmskog mišljenja i stvaranja u okruženju rigidne i državno kontrolirane kinematografije ne samo u Hrvatskoj nego i u čitavoj regiji. Da je stvar tako i shvaćena najbolje govori jedan govor tadašnjeg hrvatskog predsjednika Tuđmana u kojem je napao pokretače Akademije zbog dekroatizacije hrvatske kulture.

Projekt su pokrenuli Rajko Grlić, Nenad Puhovski i Vjeran Zuppa, a ubrzo su im se priključili i Karpo Godina, Branko Ivanda, Lew Hunter, Yvette Biro, Lisa Bruce, Ademir Kenović, Igor Koršič, Robert Nickson, Sergej Pristaš i preko pedeset svjetski poznatih stručnjaka koji su radili s polaznicima na njihovim projektima. Institucionalno, Imaginarnu akademiju osnovali su Sveučilište Ohio iz Athensa i Centar za dramsku umjetnost iz Zagreba, a kasnije im se pridružila Akademija dramske umjetnosti iz Zagreba.

Imaginarna akademija zamišljena je u osnovi kao mjesto razvoja filmskih projekata najtalentiranijih mladih filmaša iz čitave regije i istočne Europe, a princip rada bio je grupno mentorski i individualni. Na početku rada Akademije organizirane su radionice, i to scenaristička, produkcijska i multimedijska radionica, a sesije su se naizmjence održavale u istarskom gradiću Grožnjanu (CDU i IOD Hrvatska čak su adaptirali i posebnu kuću za te radionice) i gradiću Athensu u američkoj državi Ohio.

Od 1997. u Akademiji je pokrenuta i dokumentarna radionica, koju su na početku vodili Nenad Puhovski i Karpo Godina, a kasnije i Branko Ivanda. To je bila jedina radionica koja je doista i snimala filmove, i to tako da su mentori polaznicima predlagali širi izbor tema, a oni su ih tijekom radionice (dva do tri tjedna) dodatno istražili i snimili. Naravno, postojala je i mogućnost odabira posve drugih tema.

Dok su druge radionice trajale tek nekoliko tjedana, postojanje Factuma, koji se u to vrijeme također nalazio u sklopu CDU-a, omogućilo je da se dokumentarci produciraju u prirodnom ritmu od nekoliko mjeseci. Factum je stoga nakon snimanja u Istri nastavio s postprodukcijom obradom i distribucijom filmova. Tek ponekad filmovi su završavani u zemlji iz koje su dolazili sudionici, a nekad su snage bile ujedinjene pa je montaža rađena izvan Hrvatske a finalna obrada u Zagrebu, posebice kada se radilo o projektima snimljenim na 16mm filmskoj traci.

Od 1997. do 2001. snimljeno je 19 dokumentarnih filmova od kojih su neki poput Godina hrđe ili Terra roza na Danima hrvatskog filma dobili nagrade za najbolji hrvatski dokumentarac i niz drugih nagrada. Posebnu vrijednost radionice predstavlja i činjenica da su u njoj sudjelovali danas poznati dokumentaristi i filmaši kao npr. Ahmed Imamović, Diana Groo, Igor Mirković, Dalibor Matanić, Tomislav Rukavina, Stanislav Tomić, Andrej Korovljev, Zrinka Matijević, Nebojša Slijepčević, Aldo Tardozzi, Fatmir Koci, Levan Koguashvili i dr...

U promijenjenim političkim i društvenim okolnostima i odnosima između osnivača Imaginarna akademija sredinom dvijetisućitih mijenja strukturu, a tako prestaje s radom i njena dokumentarna radionica.
 

O nama

Factum je najznačajnija hrvatska nezavisna dokumentarna produkcija. U sedamnaest godina postojanja Factum je realizirao preko sedamdeset višestruko nagrađivanih dokumentaraca koji su prikazani na osamdesetak svjetskih festivala.

Kbr3

Kontakt

FACTUM

Nova Ves 18
10 000 Zagreb
Hrvatska
T. +385 1 4854 821
info@factum.com.hr