Branko Ištvančić rođen je u Subotici 1967. godine. Prve, amaterske filmove snimio je u dobi od samo 15 godina i otad se sustavno bavi dokumentarnim filmom, za što dobiva i značajne domaće i međunarodne nagrade. U Zagrebu je 1999. godine diplomirao filmsku i TV režiju na Akademiji dramske umjetnosti. Osvojio je nagradu Oktavijan za najbolji dokumentarni film (dva puta), Veliku nagradu za najbolji film, Zlatnu uljanicu i Nagradu za najbolju režiju na Danima hrvatskog filma te brojne nagrade na festivalima u inozemstvu.
Dokumentarni film Plašitelj kormorana (1998) kritika je uvrstila među najbolje dokumentarce devedesetih godina u Hrvatskoj, a debitantski dugometražni igrani film Duh u močvari (2006) postigao je veliku gledanost u hrvatskim kinima. Godine 2011. objavio je knjigu o režiji dokumentarnog filma pod naslovom Poetski dokumentarizam Zorana Tadića.
Pokretne slike moga dide, dokumentarni (1982)
Berber na biciklu, dokumentarni (1983)
Križ mojih ruku, dokumentarni (1991)
Autobiografija, dokumentarni (1992)
Rastanak, igrani (1993)
Slavonski žetveni običaji, dokumentarni (1995)
Plašitelj kormorana, dokumentarni (1998)
Zamrznuti kadar, igrani (1999)
Željeznicu već guta daljina, dokumentarni (2000)
Čelični zagrljaj, dokumentarni (2001)
Teta Liza, dokumentarni (2002)
Lovac na puhove, dokumentarni (2002)
Bunarman, dokumentarni (2003)
Izgubljeno blago, dokumentarni (2005)
Berač kamena, dokumentarni (2005)
Duh u močvari, igrani (2006)
Recikliranje, igrani (iz omnibusa Zagrebačke priče, 2009/2010)
Draga Gospa Ilačka, dokumentarni (2010)
Album, dokumentarni (2011)
Od zrna do slike, dokumentarni (2011)
Škverski kipar, dokumentarni (2012)