Dalibor Matanić

Dalibor Matanić je rođen je 1975. u Zagrebu. Diplomirao je filmsku i TV režiju na zagrebačkoj Akademiji dramske umjetnosti. Redatelj je, scenarist i koscenarist niza međunarodno nagrađivanih dugometražnih i kratkometražnih igranih filmova kao što su Blagajnica hoće ići na more (2000), Fine mrtve djevojke (2002), Suša (2002), Sto minuta Slave (2004), Volim te (2005), Kino Lika (2008), Tulum (2009), Majka asfalta (2010), Mezanin (2011) i Ćaća (2011). Njegov prvi cjelovečernji film Blagajnica hoće ići na more osvojio je nagradu Breza za najboljeg debitanta na Festivalu igranog filma u Puli (2000) i nagradu za najboljeg europskog debitanta na Festivalu istočnoeuropskog filma Cottbusu iste godine. Njegove Fine mrtve djevojke osvojile su sedam nagrada na Pulskom festivalu 2002. godine uključujući i Grand prix - Veliku Zlatnu arenu za najbolji film te su u brojnim anketama proglašavane najboljim filmom unazad deset godina u Hrvatskoj.

Na početku karijere Matanić je bio zapažen i po dokumentarcima koje je režirao sam (Derbi) ili u koautorstvu s Tomislavom Rukavinom i Stanislavom Tomićem (Metropola, BAG i Sretno).  Godine 2002. dovršava kratki film Suša (prvi film iz kratkometražne heksalogije o intimi djevojaka širom svijeta) koji je prikazan u programu Director’s Fortnight Međunarodnog filmskog festivala u Cannesu.  Drugi i treći film iz heksalogije, Tulum i Mezanin nagrađeni su Srcima Sarajeva za najbolji kratkometražni film 2009. i 2011. godine. Dalibor je član Europske filmske akademije i dobitnik nagrade za kulturu Grada Zagreba.