Danko Volarić rođen je 1961. u Zagrebu. Godine 1983. diplomirao je filmsku i TV režiju na Akademiji dramske umjetnosti u Zagrebu. Od 1984. radi kao redatelj na Hrvatskoj radioteleviziji. Režirao je i pisao scenarije za dokumentarne, obrazovne, dječje i glazbene emisije te kvizove.
Za svoj dokumentarac Meštrović (2009), biografski film u kojem velikom kiparu ne prilazi sa strahopoštovanjem, nego otkriva i njegovo tamno naličje, osvojio je nagradu kritičara Oktavijan i Nagradu publike na Danima hrvatskog filma 2009. godine. U dokumentarnom filmu Život na svježem zraku (2002) prati aktualne političke izbore i dnevnu rutinu načelnika malog mjesta nedaleko od Daruvara. U filmu se na komičan način dotiče glavnih bolnih točaka tadašnje Hrvatske u kojoj su pojmovi poput poštenja i ugleda potpuno promijenili značenje. Film je između ostalog prikazan na IDFA-i 2002. godine, a osvojio je Nagradu za najbolju režiju na Danima hrvatskog filma 2002. i posebno priznanje žirija na Međunarodnom festivalu dokumentarnog filma Astra u rumunjskom Sibiu.
Godine 2004. s Anom Marijom Habjan režirao je dokumentarni film Kristl o velikanu Zagrebačke škole crtanog filma, a 2010. Mimara Revisited, briljantnu satiru o ambiciozno zamišljenom muzeju-zbirci kontroverznog kolekcionara Ante Topića Mimare u čijim se kičastim programima zrcale brojne nevolje mladog hrvatskog kapitalizma.
Uspon, dok. TV-serija (1984)
Velika pljačka biblioteke, dok. TV-serija (1990)
Život na svježem zraku, dokumentarni (2002)
Kristl, dokumentarni (s Anom Marijom Habjan, 2004)
Meštrović, dokumentarni (2009)
Mimara Revisited, dokumentarni (2010)