Čedo

Čedo je dokumentarni film o Čedi Šarabi, čovjeku s margine kakvog svakodnevno viđamo po ulicama, parkovima i tramvajima kako skuplja plastične boce i žica. Čedo ima 45 godina, beskućnik je, alkoholičar i narkoman bez legalnih izvora prihoda. Dijete je iz miješana braka: majka mu je Hrvatica, a otac Crnogorac. Čedini su roditelji došli u Zagreb pedesetih godina, majka iz Podravine, otac iz Bosne. Tu su se upoznali, zavoljeli i 1965. dobili sina Čedu (ime je dobio po očevu bratu). Majka je radila kao knjigoveža i spremačica po kućama imućnih građana, a Čedin otac, strojobravar, ali zapravo skitnica, alkoholičar i ženskaroš, imao je osim Čede još najmanje petoro djece kojima nije dao prezime jer su plod izvanbračnih veza. Priznao je samo Čedu, koji nosi njegovo prezime, i njegovu polusestru, koja živi u Švicarskoj. Poginuo je u bizarnoj nesreći: pri iskakanju iz vlaka udario je u rasvjetni stup i poginuo.

Čedo je u trenutku očeve smrti imao 16 mjeseci i njegove su nevolje tek počinjale. S dvanaest je počeo piti, u šesnaestoj mu je dijagnosticiran alkoholizam. Iako je katolik, kršten kod franjevaca, i on i majka višekratno su tijekom devedesetih šikanirani zbog prezimena, a Čedo i zbog imena. Devedesete su ga odvele i do ovisnosti o heroinu. Čedo Šaraba i nekolicina njegovih prijatelja pristali su ispričati svoje životne priče.