Povijest

Factum je najznačajnija hrvatska nezavisna produkcija dokumentarnih filmova. Tijekom gotovo trideset godina postojanja, realizirali smo više od stotinu dokumentaraca prikazanih na gotovo dvjesto filmskih festivala, osvojivši brojne međunarodne i domaće nagrade. Među njima su dvije nagrade „Vladimir Nazor“, tri Zlatne Arene na Pulskom filmskom festivalu, „Srce Sarajeva“, brojne nagrade na Danima hrvatskog filma i Liburnia Film Festivalu, kao i priznanja „FIPRESCI“, „Oktavijan“, „Vedran Šamanović“, te nagrade za režiju, kameru, originalnu glazbu, dizajn zvuka i nagrade publike. Factum i njegov osnivač Nenad Puhovski, dobitnici su i više priznanja za producentski rad.

Dokumentarni projekt Factum pokrenuo je 1997. godine Nenad Puhovski u okviru Centra za dramsku umjetnost, pri tadašnjem (Sorosevom) Institutu Otvoreno društvo. Osnovan je s ciljem poticanja nezavisne dokumentarističke produkcije, koja u to vrijeme, zbog političkih i društvenih okolnosti, gotovo nije postojala.

U počecima, Factum je djelovao na dvije razine. Prva su bili kratki dokumentarci nastali u sklopu međunarodne radionice „Imaginarne akademije“, koja se održavala ljeti u Grožnjanu. Filmovi su snimani u Istri, a postprodukcija se odvijala u Zagrebu ili u zemljama iz kojih su dolazili sudionici. Među tim ostvarenjima izdvajaju se naslovi poput Una Storia Polesana, Sretno, Ottavio, BAG, Napušteni grad, Godine hrđe, O kravama i ljudima. Paralelno je započela i zagrebačka produkcija s nizom socijalnih dokumentaraca kao što su BBB, Jurić: Tvrđa, Maske su pale, Poezija i revolucija, Dečko kojem se žurilo i mnogi drugi.

Nakon 2002. godine, Factum se okreće duljim formama i složenijim dokumentarističkim strukturama, što je omogućila i dostupnost hrvatskih izvora financiranja poput Ministarstva kulture, HAVC-a i Ureda za kulturu Grada Zagreba. Od 2007. Factum djeluje kao samostalna udruga, seli na novu lokaciju i etablira se kao ključni akter suvremene hrvatske dokumentaristike, ulazeći u međunarodne koprodukcije i producirajući prve dugometražne dokumentarce.

Tematski, Factumovi filmovi obuhvaćaju više područja. Posebno su zapaženi oni koji se bave povijesnim prijeporima – kako starije povijesti (Goli, Generacija ’68, Poezija i revolucija), tako i recentnijih događaja iz hrvatske prošlosti (Oluja nad Krajinom, Lora – Svjedočanstva, Paviljon 22, Nemam ti šta reć' lijepo, Tri, Blokada, Mirotvorac), često izazivajući snažne javne reakcije i polemike.

Factum je pionir autobiografskog dokumentarca u Hrvatskoj, prateći svjetske trendove osobnog i intimnog izraza kroz filmove poput Graham i ja, Dečko kojem se žurilo, Sve o Evi, Klasa optimist, Iza ogledala, Ratni reporter, Ljubavna odiseja, Dum Spiro Spero i Naša djeca.

U duhu tradicije hrvatskog dokumentarizma Factum, na sebi svojstven način, posvećuje posebnu pažnju u prikazivanju ljudi s margina društva, osobito u trenucima socijalnih potresa i marginalizacije manjina. Među takvim filmovima su Terra Roza, Peščenopolis, Čuvar tegljača, Sve 5, Vajt, Čedo, Pula, heroin, Dnevnik jednog skinsa, TDZ – za uspomenu i dugo sjećanje, Zajedno, Prolaz za Stellu, Djeca tranzicije i drugi.

Factumovi autori okušali su se i u drugim filmskim rodovima: filmovima koje su realizirali likovni umjetnici (Jagoda Kaloper, Goran Trbuljak, Kristina Leko), specifičnim glazbenim filmovima (Orbanići unplugged, Tusta, Glasnije od oružja, Zvuk Oluje, Naći ću te, Underground top lista), te društveno relevantnim namjenskim filmovima (Ljubav je ljubav, To je nekako ravnopravno, Bejahad, Naše su mogućnosti beskonačne).

Factum potiče tematsku i stilsku autonomiju autora, zbog čega njihovi filmovi obuhvaćaju različite estetske pristupe – od novinarsko-reportažnih (Oluja nad Krajinom), putopisnih (Mumbai Blues), izrazito autorskih (Iza lica zrcala), satiričnih (Mimara Revisited), eksperimentalnih (Jurić: Tvrđa 1999), multimedijalno interaktivnih (iOtok), do hibridnih (Najljepša zemlja na svijetu). 

U Factumu su radili autori svih generacija – od najmlađih, poput tada devetnaestogodišnje Čejen Černić, preko mladih akademaca, do iskusnih filmaša poput Rajka Grlića, Branka Ivande i Želimira Žilnika.

Ostvareno je i mnoštvo većinskih i manjinskih koprodukcija s brojnim partnerima iz Hrvatske i inozemstva: Imaginarna akademija, Adc Sweet Movie AB, ADU, Astral Filmsm Fondo Audiovisivo FVG, Award Film & Video, Balkan Art Centar, CESI, Cvinger, FAS, IKON, Jan Vrijman Fund, Mille et Une, Millennium Bag, Nanookfilm Vienna, Quasar Multimedia, RE-ACT, Restart, RTBF, RTS Vojvodine, Salona film, Slovenski Filmski Centar, Soros Documentary Fund, Syncope, Tema, TV B92, TWN, VIBA Film, Wake up film, Witfilm, Zagreb Film, Zelovic Productions…

U financiranju i realizaciji Factumovih filmova sudjelovali su i brojni partneri: nevladine organizacije, zaklade, državne i obrazovne institucije, producentske kuće, televizije, međunarodne organizacije te diplomatska predstavništva.

I na kraju, no nikako najmanje važno - rastu i razvoju Factuma značajno su pridonijeli brojni suradnici od kojih su mnogi nakon rada u Factumu ostvarili zapažene filmske karijere, poput Dane Budisavljević, Sanje Borčić, Lucije Parać, Tamare Babun, Marine Andrijašević, Vanje Daskalović, Nede Frank i drugih.