Osobna priča redateljice Biljane Čakić-Veselič o potrazi za bratom nestalim u ratu u Hrvatskoj spada među najnagrađivanije i najbolje domaće dokumentarce s početka novog tisućljeća.
Intimna priča o potrazi redateljice za njenim bratom koji je nestao tijekom rata u Hrvatskoj 1991. godine. Na neki način, film se nastavlja na priču redateljičine bake čiji je suprug ubijen u Drugom svjetskom ratu, no ona je cijeloga života čekala da se on vrati. Dečko kojem se žurilo dobitnik je niza nacionalnih i internacionalnih nagrada, uključujući i godišnju Nagradu Vladimir Nazor za filmsku umjetnost, a prikazan je na više od dvadeset svjetskih festivala. Godine 2001. bio je hrvatski kandidat za nagradu Oscar u kategoriji dokumentarnog filma. Dečko kojem se žurilo spada među najbolje i najnagrađivanije hrvatske dokumentarce u protekla dva desetljeća.
Ann Arbor Film Festival; Međunarodni filmski festival u Ateni; Balkan Black Box, Berlin; Dani hrvatskog filma 2001. – Grand prix, najbolji dokumentarni film, najbolja režija, Zlatna Uljanica; DOKMA; Festival Des Cinemas Differents, Pariz; Festival Of Festivals, Danska; IDFA (Jan Vrijman Selection); International Documentary Exhibit Of Bogota; Međunarodni festival kratkometražnog filma u Krakowu; Motovun Film Festival; Mediteran FF, Široki Brijeg; Off Dialogue Through Film - On The Road Film Festival, 2002; godišnja Nagrada Vladimir Nazor za filmsku umjetnost; One World Human Rights Film Festival (Prag, Beograd, Priština, Bratislava); Palić International Film Festival; See Docs, Dubrovnik – prva nagrada; The Images Festival Toronto – najbolji međunarodni film; Međunarodni festival dokumentarnog filma u Solunu; Verzio FF; Vivisect FF; Maraton filmskih autorica 2003. (Sajam knjiga u Puli); Humanity in the World Festival 2003, Stockholm - Srebrna diploma