Kina su novi domovi Kuće na Kraljevcu

Kuća na Kraljevcu svoje festivalske putešestvije prenosi i u zagrebačka kina! U petak u Kinoteci, 3. studenoga s početkom u 16 sati, nova je prilika za gledanje ovog intrigantnog dokumentarnog filma scenarista i redatelja Pere Kvesića (Dum spiro spero). Osim u Kinoteci Kuća stanuje i u Dokukinu KIC gdje će biti prikazana 4. i 5. studenoga, s početkom u 17 sati.   

Evo kako impresivno Kuća izgleda u medijskom prostoru:  

"Bilo je različitih prostora u zemlji, ali jedan je ostao u svijesti javnosti. Više od pet desetljeća kasnije, značajna imena raznih sfera umjetnosti otkrili su priče i sjećanja tog vremena. Kuća na Kraljevcu, kao svjetska premijera 22. izdanja DokuFesta, otkrila je priče o jednoj posebnoj građevini: tamo gdje je uzletjela hrvatska kultura i umjetnost. Osim toga, također posreduje zanimljive priče o sukobu epoha u bivšoj Jugoslaviji."
Besarte Elshani, Koha  

"Počevši u laganoj maniri s ponekim prisjećanjem na sretna vremena i slavne dane kroz intervjue sa stanarima donjeg kata, ton postupno postaje tamniji. No, u fokusu nije Praljkov pad zbog ratnog angažmana, nego više moralni, s obzirom na njegov odnos s obitelji Babić. Obitelji su dijelile povijest u rodnoj Hercegovini prije nego što su Goran i Slobodan došli u Zagreb, ali razna osobna pitanja i političke razlike ozbiljno su utjecale na taj odnos."
Marko Stojiljković, Cineuropa  

"Prvi poznati stanari bili su poznata latinoamerička skupina Ayllu, koja je održavala koncerte i na razmjerno uglednim pozornicama, a zatim je zaredala novovalna scena - Davor Gobac, Pjer Žardin, Mirko Ilić, Davor Slamnig, Milan Trenc i mnogi drugi. Kako je Slamnig tada hodao s Mirom Furlan, a Žardin s Cintijom Ašperger, bilo je pitanje prestiža pojaviti se tamo ili bar ostati do jutra."
Nenad Polimac, Jutarnji list  

"Prvim, odnosno većim dijelom, Kuća na Kraljevcu ostavlja dojam iznadprosječno dobro realizirane televizijske reportaže o onomu što bismo površno, prvoloptaški mogli klasificirati nostalgičnim osvrtom na stara, dobra vremena. Kvesić, međutim, vješto mimoilazi romantiziranje, sentimentalizaciju, veličanje i euforizaciju te uspješno skicira razdoblje života u jednoj kući koje je uistinu bilo živopisno i osebujno, a široj javnosti ne odveć poznato." 
Janko Heidl, Dokumentarni.net  

"Kroz redove anegdota prava se pozadine priče raspetljava tragajući za emotivnim klimaksom i poantom značaja kuće na Kraljevcu. Mimo zgodne novovalne, točnije poletovske slikovnice, film ima za cilj ostaviti trag jednog vremena i skice kruga ljudi nehotice povezanih ratom koji će uslijediti. I kako će se isti reflektirati na njihovu prošlost bez da su imali najmanje ideje i pojma da bi se to moglo dogoditi."
Anđelo Jurkas, ArtKvart  

"Njegovim filmom dominiraju vedriji tonovi s anegdotalnim elementima, iako ne bježi ni od mračnijih detalja. Naročito se to odnosi na lik Slobodana Praljka, kojega je mogao izbjeći ili mu se posvetiti u puno manjoj mjeri, ali mu dokumentarističko poštenje očito nije dopustilo da se tako postavi." 
Elvis Lenić, Zona Filma  

"Kuća na Kraljevcu je nevjerovatan film kojem je nemoguće naći nekakvu sličnost, ali bi mu najsličniji bili romani Mirka Kovača o meandrima politikom i obiteljskim usudom skrojenih sudbina u zavičajnoj mu Hercegovini, s tom razlikom što su i Kvesić i najveći dio junaka ovog filma uspjeli doživjeti čitavu mladost i iskustvo života u Praljkovoj kući i u jednom drugom vremenu koje je obećavalo da takvog usuda neće biti. Je li to bio blagoslov ili prokletstvo, na samim je akterima da prosude, ali način na koji se Kvesić prema čitavoj priči, nakon svega i bez imalo gorčine postavlja, jeste ljekovit i poučan, kad bi naravno bilo više onih koji bi tu pouku bili spremni čuti."
Damir Markovina, Velike priče